Popularni postovi

Epilepsija - liječenje bajanjem i prirodom II dio



Bajalice su stari ljudi koristili da bi im bilo bolje.Nije bilo doktora ili su bili daleko.I sada u nekim mjestima žive ove bajalice.
U vezi epilepsije,pošto se radi o nekom problemu u mozgu,uz prirodni lijek i bajalice mogao se zavarati mozak.


Poznavao sam jednu stariju ženu koja je svašta znala o prirodnom liječenju,i vidio sam kako liječi, eto i od epilepsije.

Ova bajalica radi uz prirodni lijek i to za vrijeme mladog mjeseca.Gleda se u mjesec, nešto se kaže i popije se lijek (ljekovito bilje i med pomiješano).Ponovi se tri puta .

Ako se sve radilo kako treba ,osoba će biti zdrava bar jedno vrijeme, a nije rijedak slučaj da se i zauvijek riješe epilepsije.


Jedan momak iz Dalmacije, sada je zasnovao porodicu i živi normalno. 
Naravno da mnogi u to ne vjeruju,jer ima tih bajalica koje su baš izmišljene zbog zabave,tako da su one koje stvarno mogu pomoći potisnute i vremenom nestaju.Ali ko vjeruje u ovo ima još nekoliko bajalica koje zasigurno djeluju,za što ima više svjedoka.Od bajalice neće nikoga zaboliti ,ako ne uspije ,malo ste se poigrali i to je to.A samo vjera u uspjeh rješava probleme.

Tags:bajalice,epilepsija,prirodni lijek,vjera,



Zaustavljanje krvi iz rane

Narod nekada se bazirao samo na domaće lijekove.I danas postoji ta vrsta liječenja.Mnogo toga je medicina izbacila  i ono što valja.Primjer kako zaustaviti krv?

Prašak od kore hrasta lužnika upotrebljava se jer steže ,te zaustavlja krv iz rane.
Zatim iz cigarete duhan se stavi na ranu i brzo će stati krv.Te kunica i bokvica se istuca ili istrlja prstima i stavi se na ranu.Itd.
Zatim su  tu rane koje ne mogu da zarastu ,jer ih nagriza crv koji je tanak kao konac a dug do 10 cm.Teško se liječi ,ali ima lijek.
Iscijedi se sok iz trulih ali ne pljesnivih jabuka i ovim sokom rana se zalije.Zatim se trula jabuka razreže ,izvade se košpice,izjednači  i na ranu privije.Uz ovo treba piti čaj od nevena svaki sat po kašiku.ITD.


tags:liječenje narodnim lijekovima,narodno vjerovanje , narodnom liječenju,babini lijekovi

Istinite ili smiješne priče

Nekada,ali ne tako davno,kada je samo poneko imao tv,a niko neke telefone ili druge uređaje,pričale su se priče po sijelima.Negdje čak nije bilo struje,ali i svijeća može poslužiti.Te priče su se prenosile s koljena na koljeno,i svi mi smo znali neke od tih priča za koje smo tada mislili da su istinite.A bilo je toliko toga, da bi malo ko rekao da je to laž.Sada ,u ovo savremeno vrijeme ,to su priče za malu djecu,iako oni koji su ih čuli mnogo ranije ,njima nisu bile nimalo smiješne.Ali,prije 5-6 godina jedna od tih smiješnih priča se obistinila,ljudi su doživili ono što su čuli i mislili da je bez veze i da to ne postoji.Riječ je o šejtanskom kolu ili đavoljem,kako ko kaže.Opet ali,morao sam vas prvo pripremiti za ovu priču koja će biti napisana u narednom postu.Pozdrav.
.

Ljubavne čini

Ljubavne čini:Ovo su priče ljudi koji  su živjeli prije 100-tinjak godina,a koji su ih prenoslili s koljena na koljeno,i tako su stigle na ovaj blog.


Pa da krenemo:Ulovi djevojka slijepog miša ,zakolje ga srebrenim novčićem i odreže mu krila.Pogleda kroz njega momka kojeg želi za sebe,od tada će i on nju željeti i voljeti.


Ako bi pak momak htio da djevojka za njim ludi,ode kod hodže i ovaj mu napravi sedam zapisa od papira i sedam od bakarnog lima.Momak svako jutro baca po jedan zapis papira i lima iu vatru i govori:"Kako ovaj pleh gorio,ovako i NN gorila i srcem i dušom,dok za mene ne dođe.


Evo ova dva primjera a ima ih još dosta,su pokazatelji kako se to otprilike u narodu vračalo i bajalo.


Ali ima li toga i danas?Naravno da ima,ima i hodža,ima i slijepih miševa koji se koriste u iste svrhe.Jedan čovjek iz BiH je bio i na TV, govoreći kako se ženio više puta i svaki put on izabere "mladu" pomoću krila slijepog miša.Iako je čičica neizgledan,imao je puno sreće sa ženama pa mu treba i vjerovati na riječ.
label:ljubavne tags:čini,vračanje,sihiri,zapisi,hodža,slijepi miš,šišmiš

Stari običaji i vjerovanja u BiH kod Bošnjaka I dio

Kako postupiti u kući žalosti : u teškim trenucima ima nekoliko običaja koji se prate i pazi na njih,kako se ne bi u skoro vrijeme desio opet smrtni slučaj.Mnogi kažu da su sve to samo gatke i nekadašnji običaji,ali ipak...
Kad ulazite u kuću žalosti (gdje je neko umro)nemojte se praviti kulturni ,pa svoju obuću okrenuti  ili ostalu koja je ostala onako kako je ko ušao u kuću prije vas.Ako ipak neko to uradi ,što nije to znao ili iz namjere,u toj kući bi se uskoro mogao desiti žalostan dan.Kada se ide nekome u kuću, gdje je neko umro,običaj je  ne govoriti pri ispraćaju  posjetioca "Dođite opet",to je greška ili da onaj ko odlazi kaže "doći ću/ćemo",to bi bilo kao da opet ta osoba dođe na skoru žalost.
Ako je padala kiša u vrijeme ukopa umrlog,ili poslilje ukopa,opet bi to bio loš znak.
Na žalost se ne nosi ništa što se troši u veselju.I tako dalje