Popularni postovi

Bojiš li se mraka?I momak iz priče se nije bojao sve do...

Priča je istinita.Vrijeme i radnja se dešava  u okolini Beograda 80-tih godina.Momak kojeg sam poznavao pričao mi je šta mu se desilo.Teško mu je pričati o tome,ali eto ,tako je došlo do te teme.Bio je blijed,kada je počeo da govori.Bilo ga je nečega strah.
Do tada nije nikada imao nekih problema,često se kretao sam noću i u svaka doba noći,to je bilo normalno,ali sve do jednom.
Kaže tada je išao je sa neke proslave kući , putem ,gdje nema kuća,sati ,oko 02,3o,mrkli mrak,odjednom je osjetio ne leđima neki teret,pokušao je da ga otrese sa sebe,ali ništa,još je postalo teže.Tada mu se digla kosa na glavi i mislio je ,gotovo je,mrtav je, još samo koji minut života .Nije znao šta je to na njemu,na leđima,pripijeno i vrti se.Uplašen ,počeo je vrištati i  trčati  kao lud i tada je ono na leđima progovorilo:Nosit ćeš me dok ne svane zora ili ...Dalje nije ništa čuo, samo je trčao i trčao, bez cilja.Pao je s nogu ,nije više mogao da trči,ali odjednom se u daljini čuo pjevac, najavljuje zoru.Leđa su postala tako lahka i momak je pao na put, sav mokar i bez daha.
Tu je ležao ne zna ni sam koliko dugo.Neki su ljudi naišli i podigli ga.Poznavali su ga  i odveli njegovoj kući.Nije ništa govorio ,svi su se pripali ,šta li mu je.Htjeli su ga voditi doktoru ,bio je sav prljav i blijed kao zid.
Tako je nekoliko sati gledao u ništa.
Nerado se sjeća tog događaja  i dan danas ne zna šta mu se desilo,ali se desilo.
Ova priča se veže za slične priče iz okoline jer su slično doživjeli i neke druge osobe ,tako je u okolini Kaknja čovjek  išao pored groblja i vidio čovjek u bijelom sjedi na "kaburu" odakle ga je počeo pratiti taj čovjek  u bijelom sve dok nije počela svitati zora čovjek u bijelom je samo  nestao ....

tags:mrak,istinite priče,strah,







Narodni običaji,što ne treba raditi?

U narodu je uvijek bilo neko vjerovanje, nešto  što danas malo ko razumije,posebno naučnici i oni školovani ljudi.
Danas im je smiješno kada neko stariji kaže nemoj uzimati odjeću sa štrika ili tek osušenu i odmah je navući na sebe.Kažu treba je prvo složiti kao da će se ostaviti u ormar zatim opet uzeti ,razmotati i obući,to je kome se negdje žuri i samo kažu: to valja ili ne valja raditi.
Ako obući ćeš odjeću naopako tj. unutrašnji dio da je vani i to slučajno, tada kažu: obradovat ćeš se.
Nešto ima u tom običaju ,zašto bi inače ti stari ljudi ne dozvoljavali mnogo toga,a danas je to sve normalno.Možda bi neko mogao da malo proučava  starine i običaje naših naroda.ti ljudi su možda bili nepismeni ,ali su znali što je dobro za njih a što nije.
Opet, bili su oni zadovoljni svojim životom,djeca nisu jela slatkiše,živjelo se oskudno,radilo se mnogo i opet su navečer sijela bila do kasno u noć pa i do sabaha i onda hajde na posao  a nije ni svanulo pješke preko brda sa fenjerom ili onim što imaš ili vozom čirom pa kad stigneš tamo gdje si pošao.
Konjska kola su bila večinom glavni prevoz na selu dok se nije pojavilo biciklo i autobus.
I tada su mnogi opet išli pješke.Danas je sve brzina prevoz,posao,kuća,porodica sve je to nekako drugačije i niko nema vremena ni za koga i ni za šta i to sve zbog trke za novcem.Stare običaje više niko i ne gleda niti pamti.....

tags:narodni običaji,vjerovanja,

Čini i čaranje ,baranje

Bajanje i čaranje u narodu.U jednom selu  neke žene su znale kako da privuku i da dovedu do sebe nekog određenog momka pa i oženjenog čovjeka ili da naprave nešto što nije prirodno ali to je uvijek neka nevolja drugome.to su radile čaranjem  i baranjem te bacanjem čini da određene osobe.
Tako da u njihovoj okolini kada se neko povrijedi ili je bolestan misli se odmah da su te osobe napravile to zlo.Noću su viđane ženske osobe koje su se motale oko tuđih ognjišta i kuća.Vjeruje se da su više znale žene koje su došle u ove krajeve iz Istočne Bosne(udale se ili doselile sa porodicom).Radile su to nekim čarolijama,riječima i predmetima.
Kažu da su kod jedne žene vidjeli živu žabu koja je služila za čaroliju.To bi radile samo da bi dokazale onim drugim ženama da su sposobne za mnogo toga i da se nije šaliti sa njima.Vjeruje se da su neke žene sa šireg područja bivše Jugoslavije i Balkana ove čini znale napraviti.To su većinom starije žene  koje su naslijedile te čini od svoje majke ili neke rođake to se prenosilo sa koljena na koljeno.Na ovu temu se izbjegava razgovarati iako bi mnogi imali mnogo toga reći.Hvala Bogu pa takve čini izumiru.

tags:čini,čaranje,bajalice,

Bajalica protiv uroka

Kako su nekada majke djecu smirivale pomoću bajalica?Djeca kada plaču ,ili u snu pričaju,smiju se,spavaju na pola očiju,tada majke to rješavaju bajalicom.


Majka drži dijete u narućju i govori  molitvu  vjere kojoj pripada  i nastavlja riječima:


 "Ide arap po gorici,nosi čarap na nožici,
ni arapa ugorici ,ni čarapa na nožici,
ni na moru mosta ,ni na dlanu dlaka,
ni namom djetetu (reći ime djeteta)uroka".


Zatim majka jezikom pređe djetetu između očiju ,od ćela prema nosu i puhne preko nogu  i u tom pravcu kao da pljune tri-četiri puta.Tako tri puta  sve ponoviti.


Poslije toga dijete za divno čudo utihne i zaspi.
Za ovo mnogi znaju,posebno starije nane koje su se koristile bajalicama.


U nekim krajevima Bosne ovo se i danas koristi.
Ima saznanja da se slično koristi u Srbiji,ali o tome drugi put.


tags:protiv uroka,bajanje protiv uroka,kada dijete plaće,bajanje i narodno vjerovanje,

Savjet bake mi je pomogao

Savjet bake mi je pomogao i riješio me velike brige a moje prošlosti koja me proganjala iz dan au dan.Tako sam kod jedne stare bake našla lijek,kaže žena, koja je bila na granici živaca.Jer su je neke stvari iz prošlosti davile,tušile,proganjale i nema te riječi kako je to bilo.
Ali isproba ona ono što joj je baka savjetovala.Narednog jutra je izašla vani sjela na koljena i podigla ruke prema nebu sa dlanovima okrenutim nagore te ponavljala:"Prošlosti otpuštam te"Više puta je izgovorila ovu rečenicu vjerujući da će joj pomoći.od tada nema više prošlosti koja je nju davila.

tags:prirodni lijek,živci,