Priča je istinita.Vrijeme i radnja se dešava u okolini Beograda 80-tih godina.Momak kojeg sam poznavao pričao mi je šta mu se desilo.Teško mu je pričati o tome,ali eto ,tako je došlo do te teme.Bio je blijed,kada je počeo da govori.Bilo ga je nečega strah.Do tada nije nikada imao nekih problema,često se kretao sam noću i u svaka doba noći,to je bilo normalno,ali sve do jednom.
Kaže tada je išao je sa neke proslave kući , putem ,gdje nema kuća,sati ,oko 02,3o,mrkli mrak,odjednom je osjetio ne leđima neki teret,pokušao je da ga otrese sa sebe,ali ništa,još je postalo teže.Tada mu se digla kosa na glavi i mislio je ,gotovo je,mrtav je, još samo koji minut života .Nije znao šta je to na njemu,na leđima,pripijeno i vrti se.Uplašen ,počeo je vrištati i trčati kao lud i tada je ono na leđima progovorilo:Nosit ćeš me dok ne svane zora ili ...Dalje nije ništa čuo, samo je trčao i trčao, bez cilja.Pao je s nogu ,nije više mogao da trči,ali odjednom se u daljini čuo pjevac, najavljuje zoru.Leđa su postala tako lahka i momak je pao na put, sav mokar i bez daha.
Tu je ležao ne zna ni sam koliko dugo.Neki su ljudi naišli i podigli ga.Poznavali su ga i odveli njegovoj kući.Nije ništa govorio ,svi su se pripali ,šta li mu je.Htjeli su ga voditi doktoru ,bio je sav prljav i blijed kao zid.
Tako je nekoliko sati gledao u ništa.
Nerado se sjeća tog događaja i dan danas ne zna šta mu se desilo,ali se desilo.
Ova priča se veže za slične priče iz okoline jer su slično doživjeli i neke druge osobe ,tako je u okolini Kaknja čovjek išao pored groblja i vidio čovjek u bijelom sjedi na "kaburu" odakle ga je počeo pratiti taj čovjek u bijelom sve dok nije počela svitati zora čovjek u bijelom je samo nestao ....
tags:mrak,istinite priče,strah,
